Demosten

Demosten (starogrčki: Δημοσθένης, fonol. Dēmosthénēs, 384 – 322. godine p. n. e.) bio je najveći govornik antičke Grčke i istaknuti atinski državnik. Njegovi govori odlikuju se visokom književno-umjetničkom vrijednošću i istovremeno pružaju temeljit uvid u politička i kulturna zbivanja u antičkoj Grčkoj tokom IV stoljeća p. n. e. Demosten je govornički vještinu naučio proučavajući govore svojih velikih prethodnika. Prve sudske govore izrekao je kada je imao dvadeset godina kada je uspješno dobio parnicu protiv svojih staratelja koji su pronevjerili njegovo nasljedstvo. Jedno vrijeme Demosten je zarađivao za život kao profesionalni pisac govora za druge - logograf, te se i sam bavio pravom.

Upravo za vrijeme rada kao logograf, Demosten je pokazao interes za politiku a 354. godine p. n. e. izgovorio je svoje prve političke govore. Najveći dio svog plodnog radnog vijeka uložio je protiveći se ekspanziji antičke Makedonije. Svoj grad, Atinu, veoma je volio i idealizovao i cijeli se život borio da ona ponovo bude nadmoćna nad ostalim i istovremeno je insistirao kod svojih sugrađana da se odupru Filipu II Makedonskom. Mogućnost za ostvarenje tih ciljeva vidio je u očuvanju slobode Atine i sklapanju saveza sa drugim gradovima protiv Makedonije. Ipak, nije uspio preduprijediti Filipove planove, širenje njegovog uticaja na jug i osvajanje grčkih polisa.

Nakon Filipove smrti, Demosten je odigrao vodeću ulogu i u atinskom ustanku protiv novog makedonskog kralja, Aleksandra Velikog, Filipovog sina. Ipak, njegovi napori nisu uspjeli i ustanak je provocirao žestoku reakciju Makedonaca. Kako bi spriječio slične probleme, Antipater, Aleksandrov general, poslao je potjeru za Demostenom. Demosten nije dozvolio da ga uhvate oduzevši sebi život.

Aristofan iz Bizantije (oko 257-185. godine p. n. e., grčki učenjak, kritičar i gramatičar) i njegov učenik, Aristarh sa Samotrake (oko 220–143. godine p. n. e., smatra se za najutjecajnijeg poznavaoca Homerovih djela, bio je bibliotekar u Aleksandriji) uvrstili su Demostena među deset najvećih atičkih govornika i logografa. Longinus (I-III? stoljeće n. e., grčki učitelj retorike ili književni kritičar) za Demostena je rekao da je usavršio sve karakteristike odličnog govora^[1]. A Ciceron ga je smatrao savršenim govornikom kome ništa ne nedostaje^[2].

1. ^ Longinus, On the Sublime, 34.4
2. ^ Cicero, Brutus, 35